Stradanje svete mučenice Lucije djevice
Kada se slava svete mučenice Agate[1] pronese po svoj Siciliji,[2] i žitelji Sirakuze[3] hrliše u grad Katanu[4] na poklonjenje svetome grobu mučenice, dogodi se Luciji djevici, uglednoj i veoma cjenjenoj među Sirakužanima, da ide na praznik zajedno sa drugima i sa svojom majkom Eutihijom, koja već četiri godine bolovaše od krvotečenja i ne mogaše se isjceliti nikakvim lijekom ljekarskim. Za vrijeme službe u crkvi bi pročitano evanđelje u kome se spominje krvotočiva žena koja se iscjeli dodirnuvši kraj od haljine Kristove.[5] U vrijeme čitanja Evanđelja Lucija reče svojoj materi: Majko, ako vjeruješ onome što se čita, onda vjeruj i tome da sveta Agatija, koja postrada za ime Kristovo, udostoji se predstojati Onome za čije ime postrada. Stoga dohvati se groba njenog sa vjerom, i iscjelit ćeš se.
Po završetku crkvene službe narod se raziđe, a majka sa kćerkom padoše pred grobom svete mučenice i počeše je sa suzama moliti za pomoć. Dugo se one moljahu, i u tome Lucija zadrijema, i u snu vidje svetu mučenicu Agatiju među Angelima, veoma ukrašenu biserjem. Ona reče Luciji: Sestro moja Lucija, djevice Gospodnja, zašto išteš od mene ono što sama možeš ovog časa dati? Jer vjera tvoja pomaže majci tvojoj, i eto ona je već zdrava. I kao što se zbog mene slavi grad Katana, tako će se tobom dičiti grad Sirakuza, pošto si ti u svojoj djevstvenosti pripremila Kristu blagoprijatno obitalište.
Čuvši to, Lucija se trže iz sna, i sva usplahirena ustade i reče svojoj majci: Majko moja, majko moja, eto si se iscjelila! Stoga te molim imenom ove svetiteljke koja te molitvama svojim iscjeli: nemoj mi nikada više spominjati vjerenika mog (ona je već bila zaručena), i nemoj željeti da vidiš plod od tjela mog smrtnog, već sve što si spremila dati meni pri udadbi za smrtnoga čovjeka, daj mi sada kada polazim k Besmrtnom Ženiku Gospodu Kristu, čuvaru djevstvenosti moje. ‐ Mati Eutihija joj odgovori: Svu imovinu pokojnog oca tvog ja evo devet godina marljivo čuvah i sačuvah, pa i uvećah nasljedstvo tvoje a ne okrnjih; sve pak što ja lično imam i što još mogu steći, sve ti to takođe stoji na raspolaganju. Ali prvo me sahrani, pa onda učini sa svim imanjem kako ti je volja. ‐ Lucija joj na to reče: Majko, poslušaj moj savjet: Bogu nije osobito mio onaj koji Njemu daje ono što ne može ponijeti sa sobom ili iskoristiti za sebe. No ako ti hoćeš da učiniš djelo zaista blagoprijatno Bogu, onda daj Njemu ono što možeš upotrebiti za sebe. Jer kada budeš umirala, tebi već neće biti potrebno ništa zemaljsko, i što budeš dala tada dat ćeš ono što nisi u stanju ponijeti sa sobom. Zato dok si živa i zdrava daj Kristu svoje imanje; i sve što si htjela dati meni, počni sada predavati Kristu.
Tako razgovaraše Lucija svaki dan sa majkom dok ne počeše razdavati imanje i svakodnevno ga upotrebljavati na izdržavanje ubogih. O prodavanju imanja, dragocjenih predmeta i dragog kamenja doznade Lucijin zaručnik, i ožalošćen time on stade raspitivati Lucijinu dojilju: Šta to ima da znači? Čujem o iznenadnom prodavanju imanja i dragocjenosti. ‐ A dojilja, žena pametna, odgovaraše: Vjerenica je tvoja saznala da se neko nasljeđeno imanje prodaje za hiljadu i više zlatnika, pa želeći da ga kupi za tebe ona prodaje neke stvari, da bi došla do potrebne sume novaca.
Zaručnik povjerova dadiljinim riječima, i smatrajući da se radi o stvarnoj kupovini imanja, prestade raspitivati, nego još i podsticaše zaručnicu i njenu majku na prodavanje imovine. No kada on saznade da je sva imovina razdata ništima i ubogima, udovama i sirotama, i utrošena na bogomoljne beskućnike i služitelje Božije, on odmah ode knezu Pashaziju i optuži svoju vjerenicu da je kršćanka i, sljedstveno, protivnica carskih zakona.[6]
Pashazije prizva k sebi Luciju i stade je savjetovati da prinese idolima žrtvu. Blažena Lucija odgovori: Žrtva živa, kao i vjera čista i besprijekorna pred Bogom i Ocem jeste ova: obilaziti sirote i udovice u njihovim nevoljama (Jak. 1, 27). A ja evo tri godine ništa drugo i ne radim već stalno prinosim žrtvu Živome Bogu. Sada pak, pošto više nemam imanja da Mu od njega prinosim, ja Mu sebe samu prinosim na žrtvu živu, i neka On sa ovom žrtvom čini što Mu je ugodno. ‐ Te stvari, primjeti knez Pashazije, pričaj tebi sličnim kršćanima, a meni koji pazim na izvršivanje carskih zakona, uzalud govoriš o tome. ‐ Lucija odgovori: Ti slušaš carske zakone, a ja slušam Božje zakone; ti se bojiš careva, a ja se bojim Boga; ti ne želiš da careve razgnjeviš, a ja strogo pazim da Boga ne razgnjevim; ti se trudiš da carevima ugodiš, a ja želim da Jedinome Kristu blagougodim. Stoga ti radi što tebi izgleda korisno, a ja ću činiti ono što znam da će biti korisno po mene.
Pashazije uzvrati na to: Nasljedstvo svoje ti si istraćila i proćerdala sa bludnicima tvojim, pa zato i sama govoriš kao bludnica. ‐ Lucija odgovori: Nasljedstvo svoje ja sam smjestila na dobrom mjestu, i nikada nisam dopustila sebi da primim upropastitelje duše i tijela. ‐ Pashazije upita: A ko su ti upropastitelji duše i tijela? ‐ Lucija odgovori: Vi ste upropastitelji duša, o kojima govori apostol: ʺzli razgovori kvare (= upropašćuju) dobre običajeʺ (1 Kor. 15, 33): jer vi savjetujete dušama ljudskim preljubu, da one ostave Nebeskog Ženika, to jest Stvoritelja svog, i posljeduju đavolu kroz služenje ništavnim i bezdahnim idolima. Upropastitelji pak tijela jesu oni koji privremena uživanja pretpostavljaju vječnome blaženstvu, i prolazna zadovoljstva stavljaju iznad beskonačnih radosti ‐ Pashazije na to reče: Prestat će i umuknuti će pričanja tvoja kada dođu na red mučenja i rane. ‐ Lucija odgovori: Riječi Božije nikada umuknuti Neće. ‐ Eda li si ti Bog? uzvrati Pashazije. ‐ Sluškinja sam Božija, odgovori Lucija, zato i govorih riječi Božije, jer je i On sam rekao: Vi nećete govoriti (pred carevima i vlastodršcima), nego Duh Oca vašega govorit će iz vas (Mt. 10, 20). ‐ Pashazije upita: Eda li je i u tebi Duh Sveti, i On li govori preko tebe? ‐ Lucija odgovori: Apostol kaže da oni koji žive čistim životom jesu hramovi Božji i Duh Božji živi u njima (1 Kor. 3, 16). ‐ Pashazije na to reče: Ja ću onda narediti da te odvedu u bludilište, da bi Duh Božji odstupio od tebe kada te oskvrne. ‐ Lucija odgovori: Tijelo nikada ne može biti oskvrnjeno bez pristanka duha. Ako ti čak staviš na ruku moju tamjan, i nasilno ga mojom rukom baciš na idolski žrtvenik, Bog će se, videći to, podsmjehnuti tebi, jer On nas osuđuje za slobodna htjenja i dobrovoljna djela, a ne za djela koja učinimo silom primorani od drugih. Tako i nasilno oduzimanje djevstvenosti On samo dopušta, kao što dopušta iskušenja, razbojništva, neznaboštvo. Stoga ako ti i narediš da mi se silom oduzme djevstvenost, ti ćeš mi time samo udvostručiti nagradu za moju čistotu. ‐ Pashazije na to reče: Narediću da te bludočinstvom umore, ako ne poslušaš carska naređenja. ‐ Lucija odgovori: Ja ti već rekoh da volju moju ti nikada nećeš moći privoljeti na grijeh. A sve ostalo što možeš[ učiniti tijelu mom, sve to sluškinja Kristova prezire.
Tada razvratni i nepravedni sudija Pashazije prizva k sebi sopstvenike bludilišnih domova, i predade im svetiteljku govoreći: Sazovite narod na čednost njenu, i učinite da joj se rugaju dotle dok ne umre. ‐ A kada svetiteljku počeše vući u bludilište, Duh Sveti joj dade toliku težinu, da je ni na koji način ne mogahu pokrenuti s mjesta. Po naređenju mučitelja priđoše mnogi ljudi, i napregoše svu snagu da je pokrenu i povuku, i od silnog naprezanja preznojavahu se i malaksavahu, ali djevica Gospodnja stajaše nepokolebljiva. Tada donesoše konopce i sputaše joj i ruke i noge, pa je svi složno stadoše vući iz sve snage, ali ona stajaše nepokretna kao planina. Pashazije se oneveseli i zbuni, i ne znađaše šta da radi. I sazvavši volhe i mađioničare i sve žrece idolske, naredi im da oko Lucije čine vračanja i mađije, eda bi je pokrenuli, ali sve bi uzalud: ona i nadalje stajaše kao prikovana tijelom za zemlju, i bješe nemoguće pokrenuti je ni za jednu stopu. Dovedoše čak i mnoge parove volova, da je pokrenu s mjesta, ali ona i nadalje ostade nepomična. Najzad je Pashazije upita: Kakve su to mađije tvoje? ‐ Lucija odgovori: To nisu moje magije, već sila blagodati Božije. ‐ Pashazije upita: Kakav je uzrok po srijedi, te tebe, slabačku djevojku,
tisuću ljudi ne mogu da pokrenu s mjesta? ‐ Svetica odgovori: Makar ti doveo i deset tisuća ljudi, i oni će čuti gdje mi Duh Sveti govori: Pasti će pored tebe tisuća i deset tisuća s desne strane tebi (Psal. 90, 7).
Bjedni sudac mučeći se silno u svojoj neznabožnoj duši, jeđaše se i kidaše od strahovitog jeda i muke. Sveta djevojka ga upita: Što se mučiš? i što te kidaju i grizu razne misli? Eto iskustvom si doznao da sam ja stvarno hram Boga Živoga; vjeruj dakle. A ako se još nisi ubjedio, onda produži svoje.
Pashazija zahvati još veća pometnja i jed, i on uzdisaše od silne muke gledajući kako mu se svetiteljka ruga. Zatim naredi da se oko svetiteljke naloži ogromna vatra, i da se u nju doliva smola, sumpor i vrelo ulje. No ona, ograđujući sebe imenom Gospoda našeg Isusa Krista, stajaše nepokretna i nepovrijeđena, i govoraše mučitelju: Ja molih Gospoda mog Isusa Krista, da ovaj oganj nema vlasti nada mnom, da bi ti se podsmjehnuli oni koji se uzdaju u Krista; i još molih Gospoda da se produže mučenja moja, da bih kod vjerujućih uklonila strah od muka a nevjerujuće lišila mogućnosti da se rugaju kršćanima.
Tada neki od prijatelja Pashazijevih, želeći da Pashazija izvuku iz teškog i sramnog položaja, narediše da svetiteljku udare mačem u grlo, pa onda s Pashazijem odoše svojim kućama. Svetiteljka pak, iako silno ranjena, ipak ne izgubi snage, i beseđaše s narodom govoreći: Objavljujem vam blagu vijest: Crkvi Božjoj daruje se mir, jer se Dioklecijan odreče prijestolja, a Maksimijan umre ovoga časa. I kao što grad Katana ima svoju zastupnicu pred Bogom, sestru moju o Bogu svetu Agatu, tako znajte da sam ja ovome gradu data od Boga za zaštitnicu, ako samo vi, ispunjujući volju Božju, budete vjerovali ovome.
Kada sluškinja Gospodova Lucija govoraše ovo grlom, koje bješe probodeno mačem, neočekivano pred njenim očima provedoše Pashazija okovanog u lance. Stvar je u tome što Sicilijanci tajno bjehu poslali u Rim tužbu protiv kneza Pashazija kako on nemilosrdno upropašćuje njihovu zemlju, globeći stanovnike, otimajući im imanja, zlostavljajući ih, čineći nasilja. I baš u to vreme stiže iz Rima naređenje da Pashazija okovanog vode u Rim na sud: tamo on, posle saslušanja, bi osuđen na smrt, i posječen mačem. Kada dakle Pashazija u okovima provedoše pored svete Lucije, ona to vidje, jer bješe još živa, iako smrtno ranjena, i stajaše na mjestu mučenja nepomična; i duša ne iziđe iz nje dok ne dođoše svećenici i ona se ne pričesti Prečistim i Životvornim Tajnama Kristovim. I tek kada, pošto se pričesti, svi rekoše: Amen, sveta mučenica predade svoju čistu dušu u ruke Gospodu.[7] I časno bi ona pogrebena na samom mjestu mučenja, i nad njenim svetim moštima bi podignuta crkva u njeno ime, a u slavu Jednoga u Trojici Boga, Oca i Sina i Svetoga Duha, kome slava uvijek. Amen.
NAPOMENE:
1. Sveta mučenica Agata postradala 251. godine za Decijeva gonjenja; njene svete moći činile mnoga čudesa.
2. Sicilija ‐ veliki otok Sredozemnog mora kraj južnih obala Italije.
3. Sirakuza ‐ jedna od prvih grčkih kolonija na istočnoj obali otoka Sicilije.
4. Katana ‐drevni grad na istočnoj obali Sicilije.
5. Mat. 9, 20‐22; Mk. 5, 25‐34.
6. To jest naređenja rimskih careva o tome, da svi žitelji rimske carevine moraju prinositi žrtve neznabožačkim bogovima.
7. Sveta mučenica Lucija postrada 304. godine.