Originalno značenje riječi „litanija“ s grčkog, zapravo znači molitva ili molbenica/prošnja, no u liturgijskom jeziku ona označava molitve sastavljene od kratkih saziva koje izgovara službenik crkve ili pojedinac laik, a narod odgovara kratkim zajedničkim zazivom. Ovakav način molitve nalazimo i u starozavjetnom bogoslužju, psalmima, npr. U 136 psalmu gdje se nakon saziva odgovara Vječna je ljubav njegova. U sinagogalnom bogoslužju litanijske su se molitve vršile klečeći iza čitanja Svetoga Pisma. Rani kršćanski pisci također spominju litanijske molitve, kao npr, Sv. Justin (Apol. I, 65), Apostolske ustanove (1.VIII, 5,6,7), Sv. Kliment Rimski (Ep. I.59), i drugi.
Ovakav način molitve koja može biti pjevana ili recitirana, naziva se responsorij ili otpjev. Litanijska, responsijalna molitva posebno se razvila na Istoku u 4. stoljeću gdje je kao otpjev postao uobičajen zaziv Gospodine smiluj se (Kyrie eleison). U liturgijskoj tradiciji Istoka ovakav oblik molitve naziva se jektenija, od grčke riječi ektenio što znači produžen, proširen, usrdan, to jest red prošnji za razne osobe i potrebe kršćanskog života.
Na Zapadu se nastanak litanijskih molitava pripisuju sv. Maemertu, biskupu Vienne u Galiji koji je oko 470. poslije potresa i drugih zala što su zadesile te krajeve organizirao procesiju kroz tri dana uoči Uzašašća za vrijeme koje je pjevana litanija. Njezin je smisao bio pouzdana molitva za zaštitu u nevoljama. Od tada su se takve procesije organizirale posebice u vremenu kakve nevolje, prijetnje, rata i sl. i nazivale su se Litaniae minores ili Rogationes.
Zapadna katolička tradicija tako danas poznaje Litanije Gospodu Isusu Kristu, Presvetoj Bogorodici, Svim svetima koje su uz navedene dvoje litanije najčitanije, te pojedinačne litanije svetiteljima. Mole se u procesijama, pred slikama svetaca, najčešće na blagdane.
Ovakav način molitve koja može biti pjevana ili recitirana, naziva se responsorij ili otpjev. Litanijska, responsijalna molitva posebno se razvila na Istoku u 4. stoljeću gdje je kao otpjev postao uobičajen zaziv Gospodine smiluj se (Kyrie eleison). U liturgijskoj tradiciji Istoka ovakav oblik molitve naziva se jektenija, od grčke riječi ektenio što znači produžen, proširen, usrdan, to jest red prošnji za razne osobe i potrebe kršćanskog života.
Na Zapadu se nastanak litanijskih molitava pripisuju sv. Maemertu, biskupu Vienne u Galiji koji je oko 470. poslije potresa i drugih zala što su zadesile te krajeve organizirao procesiju kroz tri dana uoči Uzašašća za vrijeme koje je pjevana litanija. Njezin je smisao bio pouzdana molitva za zaštitu u nevoljama. Od tada su se takve procesije organizirale posebice u vremenu kakve nevolje, prijetnje, rata i sl. i nazivale su se Litaniae minores ili Rogationes.
Zapadna katolička tradicija tako danas poznaje Litanije Gospodu Isusu Kristu, Presvetoj Bogorodici, Svim svetima koje su uz navedene dvoje litanije najčitanije, te pojedinačne litanije svetiteljima. Mole se u procesijama, pred slikama svetaca, najčešće na blagdane.